Izložba sagledava arhitekturu iz perioda nakon svetske finansijske krize 2008. godine, događaja koji je uzdrmao iluzije o rastu i napretku čovečanstva uz kapital. U godinama koje su usledile, nova generacija arhitekata se formirala u atmosferi nesigurnosti: tržište se urušavalo, mit o "starchitecture" autoru se raspadao, a sa njim i ideja o figuri arhitekte kao jedinog tvorca značenja.
Postavka okuplja izbor arhitektonskih projekata, njihove dokumentacije u različitim formama, kao i umetničke radove, priče i fenomene koji se bave ovim stanjem. Njen cilj je da arhitekturu ovog vremena prikaže kao čin vere u nesigurnim okolnostima: ne vere u trajnost, već u istrajnost koja se iznova preoblikuje. U tom prelaznom prostoru, arhitektura postaje ono što je oduvek mogla biti: jezik koji društvo nastavlja da piše zajedno.
Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) je krajem šezdesetih godina dvadesetog veka otvorila likovnu galeriju kao jedinicu, pod direktnom nadležnošću Akademije. Na mestu nekadašnjih poslovnih loka...
Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) je krajem šezdesetih godina dvadesetog veka otvorila likovnu galeriju kao jedinicu, pod direktnom nadležnošću Akademije. Na mestu nekadašnjih poslovnih loka...